Sfinks mačka - Sphynx
je najpoznatija bezdlaka pasmina domaće mačke.
Porijeklo
Mutacija koja stvara bezdlake mačke zabilježena je nekoliko puta od kraja 19.stoljeća, a prvim sfinksom smatra se mačak rođen 1966. godine, koji nije imao potomke.
Od 1978. godine u Torontu je dugodlaka mačka imala legla s bezdlakim mačićima. Jedan od njih je u Europi sparen s mačkom pasmine Devon Rex , iz čega je nastalo bezdlako potomstvo. Zaključeno je da je recesivni gen sfinksa dominantan nad genom Devon Rexa. Karakteristike
Sfinks je prepoznatljiv po naizgled bezdlakom, 'paperjastom' pokrovu tijela. Stoga je osjetljiv na povećanu toplinu i hladnoću, zahtijeva redovitu njegu kože i držanje unutar kuće. Po naravi je znatiželjna, zaigrana i inteligentna mačka, vrlo prisna s vlasnikom.
Tjelesna obilježja
* Tijelo: oblo, mišićavo, sa snažnim prsnim košem
* Glava: izdužena, visokih jagodica i naglašene brade
* Oči: Vrlo velike, lagano ukošene
* Uši: Vrlo velike, široke u bazi, otvorene
* Rep: Sužava se prema vrhu, oblik biča
* Dlaka: 'paperje'
* Boje: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja.
-----------------------------------------------------------------------------
Peterbald
Peterbald je nova bezdlaka pasmina domaće mačke, nastala od orijentalne kratkodlake i bezdlake Sfinks mačke.
Porijeklo
Peterbald je nastao 1994. godine u ruskom St. Petersburgu, kao rezultat eksperimentalnog sparivanja ruske bezdlake mačke Donski Sfinks sa ženkom orijentalne kratkodlake mačke.
U Rusiji je prihvaćena 1996. godine, a međunarodna felinološka organizacija TICA prihvatila ju je 1997. godine u eksperimentalnom statusu. Prva peterbald mačka stigla je u SAD 2006. godine. Karakteristike
Peterbald je izgledom poput bezdlake orijentalne kratkodlake mačke. Pri uzgoju je dozvoljeno daljnje križanje s orijentalnim i sijamskim mačkama. U leglima se pojavljuju bezdlaki mačići, kao i mačići kratke dlake. Peterbald je po naravi društvena, komunikativna, znatiželjna, tolerantna i inteligentna mačka.
Tjelesna obilježja
* Tijelo: izduženo, mišićavo, elegantno, na visokim nogama
* Glava: izduženog klinastog oblika s dugim nosom
* Oči: velike, ukošene
* Uši: vrlo velike, široko razmaknute
* Rep: dugačak, pokretljiv
-----------------------------------------------------------------------------
Orijentalna kratkodlaka mačka
Orijentalna kratkodlaka mačka je kratkodlaka pasmina domaće mačke.
Porijeklo
Orijentalna kratkodlaka pasmina nastala je sredinom 20.stoljeća u Velikoj Britaniji.
Kao i sijamska mačka, orijentalna kratkodlaka mačka (ili OSH) podrijetlom je iz toplih krajeva Orijenta. Među ranim primjercima sijamske mačke koji su pristigli u Europu pretkraj 19.stoljeća bile su i mačke 'čokoladne' boje, no početkom 20.stoljeća je britanski Klub uzgajivača sijamskih zabranio sve mačke koje nemaju plavu boju očiju. Broj ovih mačaka se smanjio, a do polovice 20.stoljeća više nije bilo originalnih mačaka na Orijentu koje se ranije uvozilo. Britanski uzgajivači su ipak radili na mačkama drugih boja, te je 1957 . godine priznata kestenjasta boja.
U Americi je 1973 . godine najveća felinološka asocijacija CFA (Cat Fanciers' Association) priznala pasminu pod nazivom 'orijentalna kratkodlaka'.
Karakteristike
Orijentalna kratkodlaka je uvelike nalik sijamskoj mački, s izuzetkom različite boje krzna. Po naravi su društvene, odane, znatiželjne, 'pričljive' i zahtjevne, potrebno im je mnogo aktivnosti. Uglavnom imaju dugi životni vijek, premda pojedine pate od nasljednih srčanih problema.
Tjelesna obilježja
* Tijelo: srednje veličine, dugačko i vitko
* Glava: izdužena, oblika trokutastog klina
Dvobojni crno-bijeli orijentalni kratkodlaki mačak
Dvobojni crno-bijeli orijentalni kratkodlaki mačak
* Oči: Ukošene, velike, zelene boje
* Uši: velike, široke u bazi
* Rep: dugačak, sužava se prema vrhu
* Dlaka: kratka, sjajna i mekana
* Boje: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja. Može biti jednobojna, osjenčana, višebojna, dvobojna ili s tabby uzorkom dlake.
Nazivi
* Foreign je čest naziv za orijentalnu kratkodlaku, ali i za druge orijentalne pasmine obzirom na 'strani' tip tijela, kojime se razlikuju od 'domaćeg' tipa mačaka.
* Foreign White je naziv za orijentalnu kratkodlaku koja ima jednobojno bijelo krzno.
* Havana je naziv za čokoladnu boju orijentalne mačke. To ponekad izaziva zabunu zbog Havanske mačke koja je zasebna pasmina.
* Orijentalna dugodlaka mačka je također zasebna pasmina.
Razvoj pasmine
Poput sijamske mačke, orijentalna kratkodlaka se danas razvija u smjeru ekstremnog naglašavanja izduženosti tijela i nogu te povećavanja očiju i ušiju. Time se uvelike razlikuje od ranih primjeraka orijentalnih kratkodlakih koje se danas nazivaju 'tradicionalni' tip a imaju kraće tijelo i noge, okrugliju glavu s manjim ušima i očima.
Europska mala kratkodlaka cica - maca
-----------------------------------------------------------------------------
Manska mačka
Manska mačka ili manx je prirodno nastala pasmina domaće mačke, koja je nastala na otoku Manu u Irskom moru, prije 200 do 300 godina. Manska mačka je poznata po potpunom ili djelomičnom nedostatku repa.
Nastanak
Moderna znanost objašnjava porijeklo manske mačke dolaskom mačaka s dominantnim mutacijskim genom bezreposti na otok Man, najvjerojatnije tijekom 18.stoljeća.
Bezrepost se povremeno javlja kod svih mačaka kao slučajna prirodna mutacija, ali opstaje samo u izoliranim skupinama.
Mutacija koja skraćuje rep manske mačke, stvara različite stupnjeve skraćenja. Tako se u leglima manskih mačaka nalaze mačići svih stupnjeva skraćenog repa.
Današnji idealan manx za izložbe je potpuno bez repa. Manx mačke s djelomičnim ili čitavim repom ne mogu se kvalificirati za izložbe.
Tjelesna obilježja
Najizrazitija tjelesna obilježja ove mačke su nedostatak repa i visoke (duge) stražnje noge.
* Težina: 3,5-5,5 kg
* Glava: velika i okrugla
* Oči: usklađene s bojom dlake
* Uši: veće i visoko postavljene, s okruglim vrhom
* Tijelo: čvrsto, zbijeno.
* Noge: stražnje noge su vidljivo dulje od prednjih
* Boje: mnoge boje su prihvaćene, kao i njihove kombinacije
Mačić manske mačke
Mačić manske mačke
* Dlaka: gusta, dvoslojna, bogata. Kvaliteta dlake je važnija od boje
* Stražnjica: okrugla, široka
* Rep: bez izbočine kosti ili hrskavice
Manske mačke se izlažu u dvije duljine dlake.
* Narav: Manska mačka smatra se tihom, vrlo dobroćudnom i razigranom mačkom.
Manx sindrom
Manx sindrom je kolokvijalni naziv za stanje koje je rezultat mutacijskog gena bezreposti koji previše skraćuje kralježnicu.
On može ozbiljno oštetiti leđnu moždinu i živce, uzrokovati malformaciju leđne moždine (spina bifida) kao i probleme s crijevima, mokraćnim mjehurom i probavom. U jednoj studiji je utvrđeno da se ovo javlja kod oko 20% manskih mačaka, od kojih su skoro sve bile potpuno bez repa.
Današnja pojava sindroma je rijetka obzirom na pažljivu uzgojnu praksu.
------------------------------------------------------------------------------
Maine coon mačka
Maine coon mačka jedna je od najvećih vrsta domaće mačke, poznata po svojoj inteligenciji i razigranosti, kao i po specifičnom fizičkom izgledu. Ova vrsta je jedna od najstarijih prirodnih vrsta u Sjevernoj Americi, a često je zovu i "nježni div."
Porijeklo
U 17. i 18. stoljeću, domaće mačke dovedene iz Europe suočavale su se s hladnijim zimama u Novoj Engleskoj, ali su jedino najsnažnije preživljavale. Prirodno se razmnožavajući, rakunske mačke su se razvile u velike mačke, otpornog krzna i građe.
O porijeklu vrste i njezina imena postoji nekoliko priča. Jedna je da se domaća mačka puštena u divljinu Mainea križala s rakunom i tako stvorila potomke s karakteristikama rakunske mačke. Iako nemoguć prema biologiji, ovaj mit, zbog čupavog repa i boje slične rakunu možda je doveo do stvaranja imena rakunska mačka. Druge su priče je da je nazvana prema kapetanu Coonu koji je zaslužan za dolazak mačaka na obalu Mainea ili da je vrsta nastala od šest mačaka Marije Antoanete koja ih je poslala u Wiscasset, Maine kad je planirala bijeg iz Francuske za vrijeme revolucije.
Kako bilo, danas mnogi uzgajivači vjeruju da je vrsta nastala križanjem postojeće kratkodlake domaće mačke i dugodlake, možda tipa angora koju su donijeli mornari iz Nove Engleske ili koju su u Ameriku donijeli Vikinzi. Rakunska mačka sliči objema vrstama, norveškoj i sibirskoj.
Karakteristike
Maine coon su vrlo velike i energične mačke. Katkad teže oko 11-12 kilograma, dok je prosječna težina 6-9 kilograma za mužjake, a za ženke malo manje. Mužjak može narasti na dužinu od 1 metra, a najveći rekord dužine je 121 cm. Dosezanje konačne veličine često traje dulje nego kod ostalih mačaka, uglavnom oko 4 do 5 godina.
Najčešća boja krzna je smeđa s šarama, premda ih ima u svim bojama. Boja očiju također varira. Uglavnom su zelene, zeleno-zlatne ili zlatne. Plave oči i varijante s jednim plavim, a drugim zlatnim okom moguće su kod mačaka s bijelim krznom.
Imaju srednje dugo, gusto krzno s dugim dlakama na prsima poput lavlje grive. Krzno se sastoji od dva sloja i jako je mekano. Dulje dlake na stražnjem dijelu šapa i između prstiju pomažu im u očuvanju topline. Također, imaju čupav rep, široku glavu, četvrtastu njušku, dok su uši ukrašene čupercima krzna. Većina Maine coon mačaka održava svoje krzno i bez pomoći čovjeka, ali za poboljšanje kvalitete dlake preporuča se četkanje barem jednom tjedno.
Ponašanje
Maine coon mačke se odlikuju inteligencijom i razigranošću. Kao posljedica čestog korištenja prednjih šapa, lako će naučiti otvarati vrata ormarića, okretati slavinu ili uzimati manje stvari. Neke rakunske mačke radije će jesti iz šapa nego iz zdjelice. Rijetko jedu same i više preferiraju jesti u društvu drugih mačaka i čovjeka.
Po svom ponašanju slične su psu. Donošenje stvari im je najdraža igra. Kao i psi, donijet će svoju igračku, spustiti je ispred vlasnika i čekati da je vlasnik baci. Vrlo su privržene i često prate ljude u obavljanju svakodnevnih poslova.
------------------------------------------------------------------------------